More, tako mirno, tako lijepo za vidjeti
Sa svojim valovima koji se razbijaju o obalu
Ali također krije mračnu tajnu
Smrt čeka, vreba u njegovim dubokim vodama
Mornari koji plove njegovim valovima
Moraju se suočiti s njegovom razornom snagom
Jer more može biti okrutno i nemilosrdno
I uzeti one koji usudite se izazvati ga
Ali unatoč njegovom gnjevu i bijesu
More ostaje izvor života
Ono hrani ribe i kitove
I nudi utočište morskim pticama
I kada dođe vrijeme da napustimo ovaj svijet
More će biti tu da poželi dobrodošlicu našim dušama
I odvesti nas na drugi horizont
Gdje je smrt samo prolaz u vječni život
Dakle, moramo naučiti poštivati more
I podložiti se njegovim nepromjenjivim zakonima
Jer ono je naša majka, naša zaštitnica
I moramo je štovati kao takvu.
Moramo poštivati njezine hirove
I prihvatiti njene stalne promjene
Jer more je živo biće koje se stalno razvija
I moramo ga prihvatiti onakvo kakvo jest.
Moramo također zaštititi njezina bogatstva
I sačuvati njena prirodna staništa
Jer more je naša budućnost, naš izvor života
I moramo ga zaštititi za generacije koje dolaze.
More je naš prijatelj, naš neprijatelj, naša sudbina
I moramo naučiti živjeti s njim
U skladu, poštovanju i zahvalnosti
Jer ono je izvor svega života na Zemlji.
Priča o pjesmi More, naša sudbina
Ova pjesma slavi more opisujući ga kao lijepo i mirno, ali opasno i nemilosrdno. Podsjeća nas da je more prirodna sila koja može biti razorna, ali je i izvor života.
Ističe važnost poštivanja mora i podvrgavanja njegovim nepromjenjivim zakonima, jer ono je naš zaštitnik. Potiče zaštitu morskih bogatstava i prirodnih staništa za generacije koje dolaze. Pjesma poziva na život u skladu, poštovanju i zahvalnosti s morem, jer ono je izvor svega života na Zemlji.
Pjesma dalje opisuje složen odnos između čovjeka i mora. Ističe kako se mornari, koji plove njegovim valovima, moraju suočiti s njegovom razornom snagom, jer more može biti okrutno i nemilosrdno.
On predlaže da usprkos gnjevu i bijesu mora ono ostaje izvor života, hrani ribe i kitove i pruža utočište morskim pticama. Također naglašava da će more biti tu da dočeka naše duše kada napustimo ovaj svijet i da je smrt samo prolaz u vječni život.
Pjesma završava pozivom da naučimo živjeti s morem, prihvaćajući njegove hirove i štiteći njegova bogatstva, jer ono je naša budućnost i naš izvor života.
Zašto more, naša sudbina?
More se smatra našom sudbinom kao već je tisućljećima povezana sa životom na Zemlji. Ona je i naš prijatelj i naš neprijatelj, jer može biti lijepa i miroljubiva, ali i opasna i nemilosrdna.
Ona je naša zaštitnica, jer hrani ribe i kitove, pruža utočište morskim pticama i ugostit će naše duše kada napustimo ovaj svijet. Nadalje, more je povezano s ljudskom poviješću; bilo je mjesto trgovine, hodočašća, otkrića, rata, melankolije, inspiracije, poezije i svih nada i neuspjeha.
To je naša budućnost jer je naš izvor života i moramo ga zaštititi za generacije koje dolaze. To je dakle naša sudbina jer je povezana s vlastitom poviješću, našim svakodnevnim životom, našim opstankom i našom budućnošću.
Analiza pjesme More, naša sudbina
Struktura pjesme
Pjesma je strukturirana u slobodnom stihu, s stihovima različite duljine, koji prate ritam i melodiju prirodnog jezika. Sastoji se od nekoliko strofa, od kojih svaka opisuje drugi aspekt odnosa čovjeka i mora. Tu su i ponavljanja riječi i izraza koji pojačavaju središnju temu djela, a to je sklad, poštovanje i zahvalnost prema moru. Koristi poetske slike da opiše valove koji se razbijaju o obalu, smrt koja čeka u dubokim vodama, gnjev i bijes mora i njegova bogatstva koja treba zaštititi.
Ritam i metar
Pjesma je napisana slobodnim stihom, što znači da nema strogih pravila u pogledu duljine stiha ili rime. Međutim, postoji određeni implicirani metar stvoren prirodnim ritmom jezika. Izmjenjuju se kratki i dugi stihovi, što pjesmi daje muzikalnost i kadencu. Kratke linije stvaraju brz, dinamičan ritam, dok duže linije dodaju dubinu i melankoliju.
Tu su i asonance i aliteracije koje pridonose ritmu i melodiji pjesme. Asonance su slični samoglasnici koji se ponavljaju u obližnjim riječima, kao što su “mirno” i “lijepo”, “valovi” i “lom”. Aliteracije su identični suglasnici koji se ponavljaju u obližnjim riječima, kao što su “tajna” i “tama”, “jedro” i “poplave”. Ove poetske tehnike pjesmi dodaju muzikalnost i fluidnost i pojačavaju slike i ideje izražene u njoj.
Rime
Pjesma je napisana slobodnim stihom, što znači da nema strogih pravila u pogledu rime. U ovoj pjesmi nema redovite rime, međutim, postoje neke povremene rime poput “obala” i “divljak”, “poplave” i “razarač” koje se pojavljuju slučajno.
Povremene rime pjesmi dodaju muzikalnost i fluidnost, ali nisu potrebne za razumijevanje djela. Pjesnik je odlučio naglasiti melodiju jezika radije nego slijediti stroga pravila rime.
Slike i metafore
Pjesma koristi poetske slike kako bi opisala more i odnos između čovjeka i mora. Najčešće slike su valovi koji se razbijaju o obalu, smrt koja čeka u dubokim vodama, gnjev i bijes mora i bogatstvo mora koje treba zaštititi.
Postoje i metafore koje se koriste za izražavanje ideja. More je opisano kao živo biće koje se neprestano razvija, a može nam biti i prijatelj, i neprijatelj, i sudbina. Opisuje se i kao naša majka, naša zaštitnica, koju kao takvu moramo štovati. More je mjesto prolaza, prijelaza između života i smrti.
Nadalje, poređenja se koriste za izražavanje ideja: smrt koja čeka u dubokim vodama, mornari koji plove na njezinim valovima, ribe i kitovi koje hrani more, morske ptice koje tamo nalaze utočište; sve te slike pomažu osnažiti glavne teme djela: sklad, poštovanje i zahvalnost prema moru.
Emocije i dojmovi
Pjesma u čitatelju izaziva nekoliko emocija i dojmova, ovisno o vlastitom doživljaju i percepciji mora.
Postoji opća atmosfera poštovanja i zahvalnosti prema moru, koje se opisuje kao lijepo i mirno, ali i opasno i nemilosrdno. Postoji emocija fascinacije morem, koje se opisuje kao sila prirode koja može biti razorna, ali je i izvor života.
Tu je i osjećaj straha prema moru, koje se opisuje kao sposobno ubiti one koji ga se usude izazvati, te poštovanja prema mornarima koji plove njegovim valovima. Postoji osjećaj melankolije koji se javlja kada se smrt opisuje kao prisutna u dubokim vodama mora, ali i osjećaj spokoja kada se opisuje da je more tu da poželi dobrodošlicu našim dušama kada napustimo ovaj svijet.
Sličan je osjećaj odgovornosti prema moru, koje se opisuje kao naša budućnost i izvor života, i koje moramo čuvati za generacije koje dolaze. Postoji osjećaj zahvalnosti prema moru, koje se opisuje kao naša majka, naša zaštitnica, i koje kao takvo moramo štovati.
Otkrijte sve naše pjesme o moru